Jedna ljubavna

I onda promjene temu. Nekako su oboje u dubini duše bili djeca. I koliko god su željeli riječima pokazati osjećaje, nije im uspijevalo.
Tek ponekad, dok su u tami noći, kad im se lica ne vide, šapne jedno od njih: “Volim te. Jako. Previše.”
Tišina. Oboje slušaju odzvuk tih riječi. Svejedno ko ih je izgovorio, govorio je i u ime onog drugog. Planirali su zajedničku budućnost. On je često govorio o djeci. Djeca su život. Kruna ljubavi. I budućnosti. Želio je imati bar troje. Ona se na to smješkala i razmišljala kako bi to bilo. Te male slatke vraščiće, sa predivnim očima njihovog oca.

Jedne večeri dogovorili su se za kino. Ona se spremala i veselila susretu s njim. I odjednom joj se zamračilo pred očima. Probudila se na podu spavaće sobe. Nije joj bilo jasno što se dogodilo, koliko je ležala tu bez svijesti. Sigurno je umor i iscrpljenost, pomislila je.
Tih dana je stvarno imala jako puno posla. Vrijeme je da idu negdje na odmor, da se opusti i zaboravi sve obaveze.
Osjećala se jako umorno i malaksalo. Najradije bi ostala kući.

Ali, kako to da mu objasni? Zbog čega odjednom ne želi u kino, kad se tolko radovala tom filmu?! Nije ga željela uznemiravati, da se brine bez razloga. To je samo jedan trenutak slabosti, posljedica rada od prošlih dana. Sama sebe je uvjeravala da nije ništa strašno.
Skupila je svu snagu što je imala, obukla se i tad je došao on.
“Izgledaš nekako čudno. Blijeda si.” Rekao je odmah s vrata.
“Hvala na komplimentu. Imaš super foru.” Namignula je i prebacila sve na šalu. “Osjećam se odlično. Veselim se našem izlasku.”
U sebi je pomislila da više sebe uvjerava u to. I da se nada da će moći izdržati tu večer a da on ništa ne primijeti. Odmor, o tome moraju obavezno razgovarati.