Jedna ljubavna

I onda je odlučila. Nazvat će tatinog brata u Americi. Možda joj on može pomoći. Dugo se nisu čuli, ali ipak, on joj je stric. Sigurno će joj pomoći… i tako je i bilo. Čuli su se i rekao je da će joj sve organizirati za put u Ameriku. Kad bude tamo, riješit će sve ostalo… Tad joj je palo na pamet da mora svog dečka obavijestiti o svemu. Ali šta da radi? Toliko ga voli, da nemože ni pomisliti da mu nanese bol.

U glavi joj se vrtilo stotinu stvari, slike iz sretnih dana prolazile su joj pred očima. Sjetila se njegove želje za velikom obitelji. Znala je da je neizvjesno da će ona ikada moći to da mu ispuni. I onda je odlučila što će učiniti.
Podigla je slušalicu i okrenula njegov broj…
Nije bila spremna na to da će se on odmah javiti.
“Ćao, ja sam.” Počela je nesigurno.
“Moram ti nešto reći. I mislim da je bolje da ti to odmah kažem. Bio si donekle u pravu kad si mi rekao da nešto krijem od tebe…”
nije znala kako nastaviti. On je samo šutio i čekao da ona kaže šta ima.
“Razmišljala sam ovih dana i shvatila da sam još mlada da se tako ozbiljno vežem. Jednostavno, shvatila sam da želim još živjeti, putovati, upoznati druge ljude i uživati. Oprosti mi. Mislim da je najbolje da se više ne vidimo. Žao mi je…” prošaputala je na kraju i prije nego što je on uspio nešto reći spustila je slušalicu.
Telefon je odmah zazvonio. Nije se htjela javiti. On nije odustajao. Zvonilo je, zvonilo, njoj se činilo da je čitava vječnost prošla prije nego što je utihnuo. Ubrzo nakon toga stajao je na njenim vratima. Zvonio je, lupao rukom i govorio da zna da je tu, da moraju razgovarati.