Jedna ljubavna

Nijemo je sjedila na podu pored vrata, a suze su joj se slijevale niz obraze. Poželjela je umrijeti, da je više nema. Osjećala je da joj se tijelo raspada u milijun komadića, da joj je srce mrtvo. Ali, znala je da je tako bolje. Ne želi da on pati i tuguje za njom.
Mislila je da će je on lakše zaboraviti ako bude ljut na nju, ako je vidi u nekom drugom svjetlu, kao nekoga ko nije vrijedan njegove ljubavi. Govorila je sebi da je tako bolje, da je bolje, da je bolje….. A suze nisu prestajale ići niz lice…
Dok je čekala da se sve formalnosti oko puta za Ameriku srede rijetko je izlazila iz kuće. Jednostavno, bojala se tog susreta s njim. Bojala se da će pokleknuti, da neće moći podnijeti taj optužujući pogled iz njegovih očiju. On je uporno pokušavao da je dobije, i na kraju odustao. Njeni roditelji mu nisu smjeli ništa reći. Bojeći se toga da će tako rano izgubiti svoju mladu kćerku nisu željeli ni jednu želju da joj odbiju.

Napokon je došao dan njenog putovanja. Stanje joj se sve više pogoršavalo. To malo lijekova što je mogla nabaviti u gradu više joj nisu puno pomagali. Bilo je zadnje vrijeme da ode. Srce joj se cijepalo dok je zadnji put koračala kroz grad. Cijelo vrijeme se pitala da li će joj se pruziti ta prilika da još jednom prođe tim prelijepim gradom. Bila je svjesna da je to jako neizvjesno.
Dok je prolazila pored njihovog omiljenog kafića ugledala ga je kroz prozor. Pričao je s nekim kolegama i nije ju primjetio. Ubrzanim korakom je produžila dalje.

Roditelji su je ispratili na aerodrom. Majka je neutješno plakala, ocu su oči bile pune suza i nije mogao ni riječ progovoriti. Bol mu se vidjela na licu. Znali su da je to možda zadnji put da je vide.
“Molim vas ne plačite. Sve će biti dobro. U Americi su dobri liječnici.” pokušavala ih je utješiti i osjećala je da ju snaga sve više izdaje. Bojala se da će se srušiti tu pred njima i skupljala je i zadnju mrvicu snage samo da se to ne desi.
“Mama, ako neko bude pitao za mene….” počela je i nije znala kako da nastavi.
“Molim te, ne govori mu ništa. Reci da sam na odmoru, da želim malo vidjeti svijet. Molim te.”
Nije izdržala, počela je plakati. U tom trenutku je mrzila sebe.