Zašto?

JA I ON… zasto ON zato sto se vise ne necu nego ne mogu da sjecam njegovog imena,lika,njegovog osmijeha koji mi i ovog momenta tjera suze u oci…ali suze koje vise i ne kapaju..jer ih nema presusile su vise….Zivjeli smo u istom mjesttu,par  godina stariji od mene i nije obracao neku paznju na buntovnu tinejdjerku koju je pubertet tresao iz petinih zila…sve  do tog ljeta 1998 godine…..obicno je sva omladina iz mjesta provodila vrijeme na obliznjoj rijeci..zezanje smijeh kupanje i sta vise pozeliti. Za svojih 16 godina bila sam gledajuci mojim ocima visoka, mršava ali sa grudima koje su odudarale od svake moje kolegice i u tim momentima su mi i smetale i bila sama sebi ruzna…
Aj…idiote podigla sam glavu sa ležaljke i nemam pojma da li zbog sna na julskom suncu ili tih plavih očiju koje su me gledale i lagano se spustale tik ispred mog lica…moje srce je počelo kucati 100 na sat…i ne nije ljubav na prvi pogled..ja je zovem ili zvala sam je ljubav na okidač…i od tog momenta je sve i krenulo bar sto se mene tiče ali sto se tice njega rekao mi je da je potajno mastao o meni vec godinu dana.
Počeli smo se vidjati ali tajno moji roditelji inače intelektualci su imali planove….za mene..i u  tim planovima momka nije bilo ni na vidiku a kamo li momka seljaka koji nema ni srednje završene doslovce vam prenosim riječi moje mame… Lude godine odmah mi na um padne zikina dinastija i boba i marija  samo sto su oni dobro zavrsili za razliku mene i njega…zabavljanje  cijelu srednju skolu i prva godina fakulteta  ljubav cvate,moji roditelji kopaju i rukama i nogama godinama braneci ali efekta nema NE MOŽE NAM NIKO NIŠTA JAČI SMO OD SUDBINE…bila je nasa pjesma…
Položen zadnji ispit prve godine medicine ON me je dočekao sa buketom ruža..i ne nisam nazvala roditelje da im se pofalim za ispit već smo otišli u iznajmljeni stan  i tu je naša ljubav dobila neku veću dimenziju u tim trenutcima kad sam mu poklonila svoje djevicanstvo nisam bila na zemlji vec sam plovila ni sama ne znam GDJE….ali….nakon par nedjelja budeci se rano ujutro sam osjetila nelagodu glavobolju i boze moj nagon za povracanje…e samo mi grip treba pomislila sam…mama ko mama kad je cula moje jaukanje u kupatilu..pod ruku i u krevet…caj i topao pokrivac iako sunce na polju iz neba iz zemlje pece…ali meni nije hladno samo mi je muka i opet povracanje….tako dan za dan…da bi nakon 5 dana moja mama mene iz neba pa u rebra …jesi li trudna….sok ocaj plakanje naricanje..i jedno veliko kurvo otac ce te zadaviti…mora da je od onog seljacine taj epitet je ON dobio od momenta kad su saznali za nas dvoje.Ostavila me je u suzama…ali to nisu bile suze ocaja vec radosti  pa Bože ja sam trudna i rodit ću naše dijete   dijete naše ljubavi   njegovo dijete…..
Za reakcije moga oca nema rijeci da se takva pogrda napise…ali ono ubit cu ga  je podigao svaki moj bijes koji se godinama skupljao  i skocila sam iz svog kreveta..protiv svog oca ali pljuska koju sam tada dobila prvi put u zivotu me je doslovce spustila na zemlju i prepustila sam se sudbini pa sta bude da bude.Izaci iz kuce nisam smjela deset dana jer nedaj Bože da se sramota otkrije.jedanaesti danje došao ON je došao…sa suzama mi je rekao da ćemo se vjenčati…plakali smo oboje kao djeca od radosti što je napokon i nama svanulo i što nas na kraju tunela ipak svjetlost čeka.
Zbog mog stanja vjencanje je zakazano za dvadeset dana. brze pripreme pa cak sam mozda i neku radost u ocima roditelja primijetila ..ili mi se mozda samo cinilo ..jer bila sam sretna za cijeli svijet  i  mislila sam da su u tim momentima svi sretni.Dva dana prije svadbe sam otisla po vjencanicu odnosno otisli smo zajedno  i u autu smo se smijali da nevalja da mladozenja vidi vjencanicu prije svadbe..odjednom samo moj vrisak PAZZZZZZZIIIIII  i onda tama i samo tama….Kad sam otvorila oči oko mne je sve bilo bijelo, zeleno više ni sama ne znam koje boje sam u tim momentima vidjela…i onda odjednom samo slike u glavi kao fleš preskaču munjevitom brzinom i opet vrisak i opet suze i opet sestre kako trče iz hodnika i zovu ljekara probudila se i vrišti…..
Sada dok pišem plačem ali suza više nema..nema više njega.nema moje bebe..nema mene više već samo sjena koja se nadvija nada mnom i opet i opet…..
VOLIM TE ADMIRE I BEBAČO MOJA!!!!!!!!!!!

Više te ne volim

Kada sam stigao kući, večera je već bila na stolu. Svojoj sam supruzi rekao da za nju imam važnu vijest. Sjela je da me, kao i uvijek, sasluša. Gledala me i očekivala tu važnu vijest koju ću joj priopćiti. Bože, kakvu ću joj samo bol nanijeti… hoće li ona to moći podnijeti? Jezik mi se petlja… osjećam da neću moći izgovoriti ono što želim, a moram. Skupljam snagu i uspijevam izgovoriti: „Želim razvod.“
Prešle su te teške riječi i preko moga jezika i ranile ovu slabašnu ženu. Vidim da joj je teško. Bol koja se jasno vidi u njezinim izmorenim očima veća je od nje. Tako je velika da se ne može opisati. Samo je uspjela upitati: „A zašto?“
Zanemario sam njeno pitanje, kao da nije ništa rekla. Više nije bilo riječi. Zamijenio ih je njen plač. Iz ruke joj ispade žlica, a ona poluglasno reče: „Pa ti nisi čovjek!“
Cijelu je noć plakala i vjerojatno razmišljala zašto joj to činim. Stvarni razlog nisam mogao iznijeti. Kako da kažem da među nama više nema ljubavi i da sada volim drugu ženu?! Točno je da među nama više nije bilo one stare ljubavi.
Ujutro sam joj dao papire da potpiše sporazumni razvod braka, prema kome joj ostavljam stan, automobil i 30 posto dionica koje posjedujem u velikoj tvrtki. Samo ih je pogledala i poderala. U braku smo već deset godina, a sada smo samo dva stranca pod istim krovom. Među nama više nema bliskosti. Udaljili smo se jedno od drugoga. Njeno kidanje papira doživio sam kao nepotrebno odugovlačenje, ali od moje namjere ne može me ništa odvratiti. Volim drugu, i tu činjenicu ne može ništa promijeniti. Njen je plač za mene bio pokazatelj da je moja odluka ispravna. Ono što sam tjednima planirao, počinje se ostvarivati.
Vratio sam se kasno. Zatekao sam svoju suprugu kako nešto piše. Večeru nisam ni očekivao ni želio, pa sam odmah otišao na spavanje. Čitav sam dan proveo s drugom ženom i umorio sam se. U ponoć sam se probudio i vidio da ona još uvijek nešto piše. Tome nisam pridavao nikakav značaj, te sam ponovno zaspao.
Ujutro su na mom stolu bili papiri koje je ona u noći pisala. Napisala je uvjete pod kojima će potpisati ugovor o sporazumnom razvodu braka. Bili su to čudni zahtjevi. Za sebe nije tražila ništa, osim jednog mjeseca koji bismo još trebali provesti zajedno. Tražila je da se u tom razdoblju, pred drugima ponašamo kako se ponaša svaki normalan bračni par. Obrazložila je to činjenicom da naš sin ima ispite u školi, a ona ne želi da naš razvod loše utječe na njegov uspjeh. Bez razmišljanja sam pristao na taj njen uvjet. Ali, ona ima još jedan uvjet. Želi da svako jutro uradim ono što sam uradio prvo jutro našeg bračnog života. Traži da je svako jutro na rukama iznesem iz spavaće sobe. Pomislio sam da već gubi razum. Međutim, ako je to njena posljednja želja, i to ću ispoštovati. Ta, mjesec će brzo proći i ja ću biti slobodan.
O tim čudnim uvjetima, obavijestio sam svoju novu ljubav, a ona je podrugljivo primijetila da je to njen posljednji bezuspješni pokušaj da izbjegne razvod braka.
Sa suprugom već dugo vremena nisam dijelio postelju, ali kada sam je prvo jutro uzeo u naručje, moja osjećanja prema njoj probudiše se. Sjećanja su navirala. Bila su živa i snažna. Nisam ih se mogao osloboditi. Moj prvi dan braka s ovom ženom izašao je na površinu.
Naš je sin vidio kako sam ju uzeo u naručje, i počeo vikati: „Tata nosi mamu!“ Osjetio sam nekakvu gorčinu u grlu. Što bi moj sin rekao da zna što činim njegovoj mami?! Ne zna on koliku joj bol nanosim. Odnio sam je kroz dnevni boravak do kućnog praga, onako kako sam to učinio prije deset godina. Ona je zatvorila oči i prošaptala: „Molim te, nemoj još govoriti djetetu o našem razvodu.“ Kimnuo sam glavom, potvrdivši da neću.
Kada sam krenuo na posao, ona je stajala na autobusnoj stanici. Idemo u istom pravcu, ja sam sam u automobilu a ona čeka autobus. Pored nje sam prošao kao da je ne poznajem. Taj prizor nikada neću zaboraviti.

Jedna tužna ljubavna priča

Mislim da je bilo vrijeme da vam ispricam pricu..

Ušao sam s smiješkom u tu malu prostoriju nakrcanu ljudima, svi pomalo pripiti pjevali su neke pjesme. Pogledom proletjeh kroz sobu tražeci nju…

Ustvari da krenem od pocetka

Tog jutra sam krenuo da kupim cigarete u obližnji ducan, koji je kao i uvijek bio krcat starinama što su se muvali tamo cijeli dan. Sjedili ispred ducana, žicali pare za pivu koju bi odma naiskap popili, pa u roku od minute krenuli u potragu za novom. Vec sam ih znao po imenu: Žuti, Joso, Vlaho i Topic. A tko ih ne bi kad koliko god pijani znali su tko je gdje i s kim šta radio. Naša Informativna Služba. Ponekad ih je cak i policija dolazila pitati za pomoc kad je bilo neko sranje na kvartu.. Ukratko znali su sve.

Te noci bila je pretucena.

Nisam za to niti znao dok me Joso nije povukao za ruku i rekao mi sto je bilo. “Mali jucer je bilo sranje kod Andreje.” Matej, njen bivši je cekao kod njene kuce da se pojavi. Sam bog zna šta je htio od nje. Tamo negdje iza ponoci, ja sam radio, Ivan moj susjed ju je pratio kuci. Pouzdan mali, znao sam da ce ju cuvati. “Ivan je u bolnici” nonšalantno je rekao Žuti. “Koj’ kurac” pomislio sam. No prica se vec izvrtjela u mojoj glavi.

Matej ju je cekao, ona je došla s Ivanom, ovaj je poludio i prebio ga. Puko je definitivno. Otkako mu je stara poginula, stari mu se propio, Andreja prekinula.. više nije bio svoj. “Nece to samo tako proci!” Joso me je pogledao kroz krvave oci, što od alkohola, što od nespavanja i prošaputao.. “Pazi se mali, znaš da nije sasvim svoj.”

Krenuo sam prema njenoj kuci..

Ako je dobro bit ce doma, ako nije ubit cu ga.