Moja tajna

Moja tajna

Moja tajna

Upoznali smo se u četvrtom razredu srednje škole, tada je bio momak koji je obećavao,obećaovao je izgledom a i riječima.Imao je oči plave poput vedrog neba,crnu kosu koja bi me opila poput najboljeg vina.

Bila sam mlada i naivna,vjerovala sam svima, mnogi su mi govorili da nije ni slika ni prilika ali nisam mogla srcu da zabranim da ga voli, i zavoljelo ga je… jednog običnog nafuranog kretena koji trči za svakom suknjicom.

Bila sam stidna, koliko god da mi se sviđao nisam htjela da mu priznam, ni njemu niti bilo kome. Zvala sam ga ,,Laki”,svi su ga znali kao Lakija al niko nije znao o kome se zapravo radi.

Nisam bila od tih djevojaka koja je umjela i htjela prije svega da priča svoje osjećaje. Voljela sam ga onako tiho i mnogo bez puno riječi. Često sam provodila noći misleći o njemu, o jednom običnom gradskom ženskarošu. Nakon škole sam odlučila s prijateljicama da odem na kafu, da se opustimo nakon napornog školskog dana.
Iznenadaila sam se kada sam vidjela da po naružbu u mom najdražem kafiću dolazi on, momak za kojim sam odlijepila, u sekundi sam i pocrvenila i poplavila, u tom momentu osjećaji su se pomiješali, nisam znala šta da kažem. Prijateljica je imala blagi osmijeh, znali su se od ranije, a ja nisam htjela da on primijeti promjene na njemu te sam nekako uspjela izgovoriti par riječi i naručiti piće.

Svo vrijeme sam gledala u njega, prijateljica mi je pričala o školi, ljubavi ,da istina ni pola je nisam razumjela, nisam mogla da je razumim kada su mi u glavi bile samo njegove plave oči i njegova crna kosa. Zamišljala sam sebe u njegovom zagrljaju, maštala sam o njegovim usnama, o poljupcima i nježnim dodirima. Opet, ko sam ja uopšte da on mene primijeti, jednu malu običnu štrebericu iz tehničke škole.