Jedna tužna ljubavna priča

Mislim da je bilo vrijeme da vam ispricam pricu..

Ušao sam s smiješkom u tu malu prostoriju nakrcanu ljudima, svi pomalo pripiti pjevali su neke pjesme. Pogledom proletjeh kroz sobu tražeci nju…

Ustvari da krenem od pocetka

Tog jutra sam krenuo da kupim cigarete u obližnji ducan, koji je kao i uvijek bio krcat starinama što su se muvali tamo cijeli dan. Sjedili ispred ducana, žicali pare za pivu koju bi odma naiskap popili, pa u roku od minute krenuli u potragu za novom. Vec sam ih znao po imenu: Žuti, Joso, Vlaho i Topic. A tko ih ne bi kad koliko god pijani znali su tko je gdje i s kim šta radio. Naša Informativna Služba. Ponekad ih je cak i policija dolazila pitati za pomoc kad je bilo neko sranje na kvartu.. Ukratko znali su sve.

Te noci bila je pretucena.

Nisam za to niti znao dok me Joso nije povukao za ruku i rekao mi sto je bilo. “Mali jucer je bilo sranje kod Andreje.” Matej, njen bivši je cekao kod njene kuce da se pojavi. Sam bog zna šta je htio od nje. Tamo negdje iza ponoci, ja sam radio, Ivan moj susjed ju je pratio kuci. Pouzdan mali, znao sam da ce ju cuvati. “Ivan je u bolnici” nonšalantno je rekao Žuti. “Koj’ kurac” pomislio sam. No prica se vec izvrtjela u mojoj glavi.

Matej ju je cekao, ona je došla s Ivanom, ovaj je poludio i prebio ga. Puko je definitivno. Otkako mu je stara poginula, stari mu se propio, Andreja prekinula.. više nije bio svoj. “Nece to samo tako proci!” Joso me je pogledao kroz krvave oci, što od alkohola, što od nespavanja i prošaputao.. “Pazi se mali, znaš da nije sasvim svoj.”

Krenuo sam prema njenoj kuci..

Ako je dobro bit ce doma, ako nije ubit cu ga.