Jedna tužna ljubavna priča

Njene oci, miris njene kose, njen osmjeh koji sam gledao dok sam je držao u svojim rukama su mi konstantno letjeli kroz glavu.

Tocno se sjecam svakog trenutka, koji sam proveo s njom. I dan danas kada osjetim parfem koji je nosila stanem i sjetim se..

Doktor je došao kasnije i pozvao Tomu da dode. Nešto mu je prošaptao, a on je zaplakao i pao na koljena. Teta Katarina me uhvatila za ruku i zavrištala. Ja sam samo bespomocno sjedio tamo, ne vjerujuci dok su mi suze klizile niz obraze.

Odveli su ih da ju vide posljednji put, a ja sam ostao sjediti na stolici; ne shvacajuci.. kako??.. Zašto??

Ustao sam se i nogama kao od olova, korak po korak boreci se sam sa sobom ušao u sobu.

Ležala je na krevetu, plava kosa koju je uvijek držala u repu bila je raširena po jastuku. Usnice koje sam ljubio bile su plave, lice blijedo, bez boje. A njene oci koje sam satima bez prestanka gledao bile su zatvorene. Izgledala je kao mali Andeo, kao da spava, a ja sam cekao samo da otvori te oci i da se nasmije.. Ali nije.. Više nikada..

Ušao sam s smiješkom u tu malu prostoriju nakrcanu ljudima, svi pomalo pripiti pjevali su neke pjesme. Pogledom proletjeh kroz sobu tražeci nju…

….Kad odjednom suze su krenule teci niz moje lice kada sam se sjetio da je nema. Da je nema u mojim rukama, da nema onog smiješka kojeg je cuvala samo za mene, da nema tih usnica niti tih ociju..

I plakao sam….

I placem i dan danas kad se sjetim, makar je prošlo puno vremena..

I plakat cu..

Jer ja ju.. još uvijek Volim.
Autor: Night_rider
Priča je preuzeta sa stranice uz dozvolu autora