Nesudjeni

Ova prica koju cu vam napisati je istinita i nije niti jedan dio izmišljen!

Bilo je to prije godinu i pol, ja i moji roditelji smo bili pozvani na svadbu. Došao je i taj dan i kada smo došli kod mladoženje nije bilo nikog iz mog društva pa sam se družila sa svakim po malo. Jedino što mi se svidalo je to da je došao jedan decko koji je bio veoma simpatican. Nakon što smo bili kod mladoženje svatovi su krenuli po mladu. Kada smo stigli kod mlade iza mene je stajao jedan decko crne kose, visok oko 180, sa tamnim naocalama i u odjelu. Na pocetku mi je malo zapeo za oko ali nisam puno obracala pažnju na njega. Nakon vjencanja smo krenuli u restoran. Do njega ima negdje oko jedan sat vožnje. Negdje na polovici puta iza našeg auta se stvorio tamno plavi Audi A8 Švicarskih tablica i u njemu onaj decko što je stajao iza mene. Svako malo nas je prestizao pa mi njega i to nam je bilo jako zabavno. Iako se nismo poznavali osim što sam ja znala da se samo zove Danijel stalno smo se pogledavali i zezali svako iz svog auta. Kada samo stigli kod restorana moje prve rijeci koje su bile upucene njemu su bile:”Kakva je to vožnja?!” On se na to nasmijao svojim prekrasnim osmjehom. U restoranu dok smo svi plesali ja sam sve više pogledom tražila njega i sve više sam se zaljubljivala. Nakon pola noci kada su se davali pokloni mladencima ja sam sjedila sama za stolom i odjednom je on sjedio uz mene. Nježno mi se nasmijao i pitao me:”jeli mi dosadno i hocemo li otici malo van?” Ja sam mu odgovorila da cu doc kada mi se vrati frendica. Kada smo otišli van malo smo pricali i zezali se, a on me uvijek pogledavao i omamljivao me svojim osmjehom. Nakon nekih sat vremena ja i frendica smo išle do auta i kada smo se vracale on je sjedio na ljuljacki i uz njega njegov bratic. Dok smo prolazile on nas je pozvao da im dodemo pravit društvo, a nama je to naravno dobro došlo. Taman kada smo se raspricali došli su moji i ja sa morala kuci.