Nedokučivi su putovi Božji

Autor: STOJAN GAJICKI

U svakome od nas živi san o susretu s osobom koja bi bila ona koja će nam život učiniti onakvim kakvim ga priželjkujemo. Kada nas je Bog u svojoj stvaralačkoj namjeri zamišljao, svaki djelić plana bio je rođen i ostao natopljen u ljubavi. Bog je ljubav i cijelo je stvorenje zamišljeno za ljubavnu priču. Želja i potreba da budemo voljeni i da volimo srž je svakoga živog bića, čovjeka iznad svega. Svrha svih odnosa jest očitovanje i utvrđivanje međusobne ljubavi.

Njoj je bilo dvadest i sedam godina kada je svojoj mami poslala pismo s opisom svojega sna. Svojim pjesničkim jezikom još je dodala jačinu vatri koja je u njoj gorjela, iako je taj san jednom već doživio svoju neispunjenost. No on ipak nikada ne umire! Mamin odgovor nije bio ohrabrujući: “Dijete moje, takva osoba ne postoji!” Ni to nije moglo ugasiti želju u
njoj da doživi susret koji će joj dati povod da vjeruje kako ne sanja uzalud.
On je bio istih godina. Živio je i on sa svojim snom, ne toliko konkretnim, ali dovoljno jasnim da je znao iz kojega smjera da ga očekuje; znao je da mu dosadašnji susreti nisu dali dovoljno povoda vjerovanju da je to bio početak ostvarivanja sna. Ponekad se činilo da ništa drugo nije okupiralo njegove misli toliko koliko je sama pomisao na nju mogla učiniti.
Oboje su u jednom trenutku shvatili da im ta želja i san uzimaju previše snage. Misli o životu sa životnim partnerom, s osobom kojoj će dati ljubav i od nje je dobivati prevladavale su osjećajima sve više i više. Osjećaj nepotpunosti pojavljivao se češće, što su godine više prolazile i ponekad napadao san, sliku o sebi, o životu uopće. Jedan tihi glas govorio je da san mora “umrijeti”, da ga moraju staviti u ruke onoga koji ga je u njih i stavio. Ona je rekla: “Udana ili sama, tebe, Bože, želim voljeti više od svega i za tebe živjeti.” On je shvatio da na popisu želja i prioriteta za ostvarivanje sna treba Bogu dati prvo mjesto, a da će se sve ostalo dodati. Kao da su trebali doživjeti istinu, koju je jednoj mladoj osobi, na pitanje kada je tko zreo za brak, jedna starija osoba rekla: “Zreo si kada doživiš da to više i  nije nešto što se mora dogoditi.”